Religija i duhovnost
Islam i naraštaji mladih PDF Ispis E-mail

Sveta vjera islam prije četrnaest stoljeća, u sklopu svog sveobuhvatnog učenja koje je izvor sreće, posvetila je posebnu pažnju mladim naraštajima. Ta pažnja obuhvata sve vidove brige i nadzora nad njihovim materijalnim i duhovnim, psihičkim i fizičkim, moralnim i društvenim, ovosvjetskim i onosvjetskim životom, tj. nad svim vidovima njihove ličnosti i života. Islamski prvaci, bogougodnici i predvodnici smatrali su razdoblje mla dosti vrijednom Božijom blagodati i izvorom sreće u životu čovjeka, različitim načinima i opisima ukazujući muslimanima na značaj ovog razdoblja. Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Vrijednost dvije stvari poznaje samo onaj kojih je izgubio, a to su mladost i zdravlje.” U ovoj predaji hazreti Ali, a.s., blagodat mladosti stavlja u istu ravan s najvećom Božijom blagodati, to jest zdravljem, ističući kako je njena vrijednost nezapažena, a spozna se tek onog trenutka kada se izgubi.

U starosti sipam po glavi prašinu s igrališta dječijeg,

Ne bi l’ od prašine dosluhnuo miris mladosti svoje.

Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Na Sudnjem danu rob neće napraviti nijedan korak dok ne bude upitan za svoj život – u šta ga je potrošio, i za svoju mladost – kako ju je proveo.” Iz ovog hadisa očito je do koje mjere islam pridaje pažnju mladosti i njenoj vrijednosti. Ovo blago kod Boga ima takav značaj da će Božiji robovi na Sudnjem danu biti pitani za njega kako su ga i u čemu proveli. Mladost je samo jedno razdoblje čovjekova života, međutim, veoma vrijedno i posebno razdoblje života i zato će čovjek biti posebno pitan upravo za ovaj dio svoga života. Imam Sadik, a.s., je rekao: “Jedan od savjeta kojima je mudri Lukman savjetovao svoga sina je sljedeći: ‘O sine moj! Znaj da ćeš sutra, kada staneš pred Allaha, biti pitan za četiri stvari: Čime si ispunio svoju mladost?, U šta si potrošio život?, Kako si stekao imetak i u šta si ga potrošio?’”

Značaj mladih

Naučnici istraživači raspravljaju o ovoj temi iz različitih uglova, spisatelji i vješti retoričari pišu knjige i održavaju predavanja na ovu temu, odnosno, ova velika i značajna tema privukla je pažnju cijelog svijeta i neprestano se, iz dana u dan, povećava zanimanje za nju. U kontekstu navedenog, mnogi su pretjerujući izašli iz okvira, postavljajući mlade iznad onoga čega su oni dostojni, a drugi su otišli u suprotnu krajnost, pa su potcijenili mlade zbog njihovog teoretskog i praktičnog neiskustva i neobaviještenosti i spustili ih ispod njihovog stvarnog položaja, dok su treći – imajući u vidu sve vidove i strane savršenstva i manjkavosti mladih – slijedili put umjerenosti.
Maurice Debesse kaže:
“Ja sam prije rata, koji je trajao od 1939. do 1945. godine, podupirao ovo vjerovanje da je mladost veoma vrijedno bogatstvo čovječanstva, te da moramo mnogo toga korisnog i vrijednog naučiti u toj školi. Kasnija događanja još su više učvrstila moje uvjerenje. Međutim, treba imati na umu da mladost nije jedina moguća vrijednost. Danas neki pretjeruju na putu slavljenja i veličanja gorljivosti i zanosa neiskusnih mladića. Prema njihovom mišljenju, gorljivost i zanos mladih su pokazatelji krajnosti savršenstva, a željeno savršenstvo je to da mi budemo u stanju do krajnjih granica iskoristiti ovu moć. Ovakvo razmišljanje je prirodno, ali i opasno zastranjenje. Prirodno je zbog toga što svi koji su istraživali stanja mladih potvrđuju činjenicu da je posebno razdoblje mladalačke gorljivosti i zanosa najbolji dio života čovjeka, a svojstva ovih godina su jasan pokazatelj njihove ispravnosti i savršenstva. Opasno je zato što nas posmatranje veličanstvenih osobina ovog razdoblja ne bi smjelo zaslijepiti tako da ne primijetimo i njegove manjkavosti. Jer, sama mladenačka sklonost i želja za apsolutnim stvarima u biti ni sama nije apsolutna. Povrh toga, ukoliko želimo pretjerivati i djela i postupke mladih imenovati čudotvornim, neće dugo potrajati, a oholost, hvalisavost, glupa i neutemeljena osionost i gordost će se pojaviti u njima. Ne miješajmo snagu i mogućnost djelovanja s djelovanjem samim! Ne zaboravimo da je mladost jedna od vrijednosti života. Kao i prema svakoj vrijednosti, čovjek se mora i prema njoj ispravno ophoditi i poštivati slijed prioritetnosti, te se povinovati uzvišenijim vrijednostima i slijediti ih. Hrabrost se ne ubraja u bogobojaznost (takva), osim ukoliko je u pitanju odbrana viših vrijednosti, a to je odbrana od opasnosti koja prijeti životu. U suprotnom, u hrabrosti će doći do promjena tokom kojih će se ona preobraziti u surovost. Prema tome, adolescencija sama po sebi, osim u svom biološkom i psihološkom smislu, nema neku drugu vrlinu i vrijednost. Ona nije ništa drugo do jedna karika u životnom lancu. Njena vrijednost i vrlina dolazi do izražaja onda kada ona ne prelazi granice i ne napušta prethodno pojašnjeno stanje. Tačno je da mladost veoma brzo prolazi, a oči koje su žudjele za ljepotom postaju tužne i sjetne zbog toga što vide kako behar vehne. Razlog je to što nisu upoznate s krajnjim ciljem i svrhom postojanja behara – a to je voće. Zaboravljanje i poricanje značaja adolescencije uzrokovat će njen zalazak. Tugovanje i nostalgija zbog prolaznosti ovog razdoblja ubrajaju se u slabosti. Obožavanje ovog razdoblja je greška. Ali, šta nam je činiti? Trebamo iskoristiti najbolje vrline mladosti, kao dinamičnu pokretačku snagu, kao živi primjer i praktičan program.”
Temeljni uvjet sreće mladih i put ispravnog korištenja njihove aktivne snage krije se u spoznaji istinske vrijednosti mladosti i u obziru prema njenim lošim i dobrim stranama. Odgajatelji u društvu u svom realističnom pristupu trebaju, s jedne strane, imati na umu savršenstvo mladih i iskoristiti na odgovarajući, ispravan način njihovu snagu i energiju u korist naroda i države, a s druge strane, potrebno je imati na umu prirodne manjkavosti i slabosti mladosti te davanjem ispravnih uputa i savjeta, predstavljanjem naučnih i razumskih dokaza, pripremiti mlade za nastavak puta prema višim stepenima života, te uravnoteženjem njihovih emotivnih naklonosti i prohtjeva spriječiti pojavu nepokornosti i buntovništva. U razvijenim zemljama postoji visok stepen poštovanja prema mladim naraštajima i korištenju njihove goleme snage i sposobnosti. Da bi se što brže zahuktao zamah društvenog razvoja i da bi zemlja na različitim poljima doživjela uspjeh i napredak, dio osjetljivih i odgovornih funkcija u državi dat je u nadležnost određenom broju sposobnih mladih ljudi. Na taj način njihova velika snaga se iskorištava u korist države i naroda. Da bi se izbjegla mogućnost pogreške pri procjeni realne granice mladih, da ne bismo svojim nesuvislim sudovima prešli granice umjerenosti, te da bismo objektivno prosuđivali o istinskim vrijednostima mladih i izbjegli zastranjenje s puta istine, kao i da mladi u pogledu samih sebe i drugi u pogledu mladih ne bi zalutali, potrebno je u vezi s ovom značajnom temom, tj. njenim odricanjem i potvrđivanjem, uključiti božansko učenje i okoristiti se istinskom uputom veličanstvenih upućivača i predvodnika časnog islama.

Muhammed Taqi Falsafi, iz knjige "Mladi, razum i osjećanja"

 

 
KORACI KA USPJEHU U ZAJEDNIČKOM ŽIVOTU ( I ) PDF Ispis E-mail

Prvi i najznačajniji faktor koji porodično ozračje čini privlačnim i djetetu dragim jest iskren, blizak i ljubavlju ispunjen odnos između roditelja. Ukoliko je, pak, taj odnos pun grubosti, netrpeljivosti, nepoštovanja i tenzija, on će na dijete ostvariti mnogo destruktivniji utjecaj nego, recimo, neimaština i ekonomski problem

Uzvišeni Gospodar je rekao: “I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene (supružnike) da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”
Porodica ima posebno mjesto i značaj na putu usavršavanja svakog pojedinca na način da zanemarivanje ove činjenice odvodi ljudsku zajednicu na stranputicu i onemogućava iskorištavanje svih onih potencijala koje je Bog Uzvišeni podario ljudskome biću. Stoga Islam, kao učenje koje izgrađuje i odgaja čovjeka, ovome pitanju posvećuje posebnu pažnju, nudeći žednim ljudskim umovima brojna naučavanja koja pomažu učvršćivanje temelja porodice.
U savremenome svijetu svakodnevno se u vidu nepozvanoga gosta ljudskome umu nadaju novopečene ideje i ideologije, a svaka od njih za sebe tvrdi da donosi mir i smiraj ljudskome biću, nudeći recepte za uređivanje odnosa u porodici i među supružnicima. To je razlog više da se govori o praktičnim rješenjima koja u vezi s jačanjem porodičnih temelja i izgradnjom stabilne i zdrave porodice nude Časni Kur’an i  Božiji Poslanik.
Molim Uzvišenoga Boga da nam pomogne i podari nam uspjeh u rasvjetljavanju i promicanju islamskih naučavanja, da svima nama omogući upoznavanje sa dragocjenim islamskim znanjima i učini nas od onih koji će ih revnosno primjenjivati i ugrađivati u svoje svakodnevne živote.

Prvi korak: Značaj stjecanja znanja o pravilima (zakonitostima) zajedničkog života
Prije nego se posvetimo koracima koji vode uspješnom zajedničkom životu, bilo bi dobro kazati nešto o značaju zajedničkog života ili braka, jer ćemo upoznavajući se sa ulogom braka u našem životu dobiti dodatni poticaj za praktičnu primjenu koraka o kojima je ovdje riječ.

Značaj porodice
Pod ovim veleljepnim nebeskim plavetnilom obitavaju mnoge socijalne ustanove: škole, univerziteti, tržnice, ali najdraža Bogu Uzvišenom je ona koju zovemo porodicom ili obitelji. Otuda je brak kao uvjet za nastanak porodice Bogu najdraže, a razvod braka Bogu najmrže dozvoljeno djelo. Božiji Poslanik je kazao: „Nema ništa Bogu Uzvišenome draže od kuće koja je brakom sazdana u Islamu, a ništa kod Boga Uzvišenog nije omraženo koliko kuća koja se u Islamu uruši odvajanjem (razvodom).“
Bog Uzvišeni smatra dostojnim srdžbe i proklinjanja Svoga na ovom i budućem svijetu i najteže patnje onosvjetske, svakoga onoga ko doprinese razdoru, razvodu ili slabljenju porodice i izazivanja problema u njoj. Božiji Poslanik je kazao: „Ko god učini nešto što doprinosi razdvajanju žene i muža, zavrijedio je time srdžbu Božiju na ovome i budućem svijetu, a Bog Uzvišeni će (na Dan sudnji) na nj baciti hiljadu plamenih stijena. Ako, pak, učini nešto što izazove smutnju, nered i neslaganje između žene i muža, makar to i ne dovelo do rastave braka, opet će se naći u okrilju srdžbe Božije, a Bog Uzvišeni će ga na ovome i budućem svijetu udaljiti iz milosti Svoje i pogled Svoje naklonosti mu uskratiti.“
Sad kad znamo koliko je porodica vrijedna, ne trebamo li, onda, posebnu važnost pridavati pravilima i zakonitostima koje učvršćuju njezine temelje? Je li Bogu Uzvišenome drago samo to da žena i muškarac budu jedno pored drugog kao muž i žena, ili, pak, da budu istinska porodica i grade porodicu snagom međusobne ljubavi i razumijevanja, istinske vezanosti, koračajući tako, smjerno i u miru, stazom Kreacije Božije?

Dobra porodica – dobro dijete
Da bismo se još bolje upoznali sa značajem usvajanja pravila zajedničkoga života, osvrnut ćemo se na ovo pitanje iz još jednog ugla.
Svi ćemo se sigurno složiti u tome da je dijete najvažniji plod zajedničkoga života; plod koji može čovjeka dovesti do blažene sreće i učiniti mu život džennetom. Božiji Poslanik je rekao: “Dobro dijete je dio sreće čovjekove”. „Dobro dijete je buket džennetskoga cvijeća.“ S druge strane, loše dijete može život roditelja u džehenem pretvoriti i sramotu im na ovome svijetu priskrbiti. Hazreti Alija veli: „Nedostojno dijete uništava čast i sramoti pretke svoje.“
Mnogi roditelji danas tragaju za putem koji će ih odvesti najboljem i najlakšem načinu koji bi im  pomogao da odgoje zdravu i dobru djecu. Treba priznati da uspješan odgoj djece i odgajanje uspješne djece ovise o stvaranju zdravog, privlačnog i toplog porodičnog ozračja. Roditelji koji nisu u stanju u vlastitome domu stvoriti ozračje u kojem će se njihvo dijete osjećati sigurnim i sretnim, ustvari, u svome djetetu stvaraju naklonost i težnju prema vanjskome svijetu, prema izvanporodičnom okruženju. A dijete koje izbjegava porodično okruženje i pokazuje više naklonosti “ulici”; dijete koje, umjesto sa roditeljima, bliskost i iskrenost gradi sa “prijateljima”; dijete koje se suzdržava otvoriti svoje srce ocu ili majci, a rješavanje svojih problema traži u “društvu” – odgoj takvog djeteta se, ustvari, dešava izvan porodice, a njegovi roditelji u tom procesu imaju najmanju ulogu. To je već znak za uzbunu. Izvanporodično okruženje ne nudi dovoljnu dozu sigurnosti. Posebno u današnje vrijeme, u okolnostima kakve vladaju u savremenom svijetu, izvanporodično okruženje nosi velike rizike i opasnosti koje prijete ne samo odgoju djeteta već čak i njegovom biološkom opstanku. Roditelji koji na svijet gledaju otvorenih očiju i vide svu destruktivnost činilaca koji izvan njihova doma mogu determinirajuće utjecati na odgoj njihova djeteta, dakle, roditelji koji imaju sluha da čuju taj znak za uzbunu, upotrijebit će svu svoju pozitivnu energiju da bi porodično ozračje učinili što zdravijim i privlačnijim, punim iskrenosti, otvorenosti i ljubavi.
Prvi i najznačajniji faktor koji porodično ozračje čini privlačnim i djetetu dragim jest iskren, blizak i ljubavlju ispunjen odnos između roditelja. Ukoliko je, pak, taj odnos pun grubosti, netrpeljivosti, nepoštovanja i tenzija, on će na dijete ostvariti mnogo destruktivniji utjecaj nego, recimo, neimaština i ekonomski problem. Dijete će u dobi u kojoj još nije u stanju shvatiti mnoge životne poteškoće, kakva je siromaštvo, vrlo lahko pojmiti razliku između lijepog i dobrog, odnosno ružnog i lošeg odnosa koji vlada između njegove majke i oca. Svađa između roditelja, čak i u ranoj životnoj dobi, kod djeteta ostavlja neizbrisiv trag na njegovoj nedužnoj duši i umu. Djeca koja odrastaju u siromašnim, ali emotivno zdravim porodicama imunija su na socijalne devijacije od djece koja odrastaju u ekonomski bogatim, ali ljubavlju siromašnim porodičnim ozračjima. Štaviše, novac u porodicama u kojima među roditeljima vladaju zategnuti odnosi, puni tenzija, predstavlja dodatni poticajni faktor koji djeci olakšava pristup socijalnim i moralnim devijacijama, odnosno uzrokuje više društveno neprihvatljivih ponašanja. Nemoguće je poreći činjenicu da je srazmjerno zategnutosti odnosa između roditelja veća vjerovatnoća devijacija u odgoju i razvoju djeteta. Ali, šta uraditi kako bismo porodicu sačuvali od opasnosti koju sa sobom nosi hladan i zategnut odnos među roditeljima, odnos pun bespotrebnih, nerijetko bezrazložnih svađa i prepirki? Nadam se da će vam redovi koji slijede pomoći da sa svojim bračnim drugom razvijate što zdraviji, bliži i iskreniji odnos, kako bi, između ostalog, svoj dom učinili poželjnim mjestom življenja za vaše dijete.

Lijepo ophođenje sa supružnikom i djecom – mjera ljudske vrijednosti kod Boga Uzvišenog
Nužnost usvajanja pravila i zakonitosti zdravog zajedničkog (bračnog) života nameće se i iz još jedne perspektive. U religijskoj kulturi nude se različiti kriteriji kojima se mjeri vrijednost ljudi. Spoznajući te kriterije čovjek može sam ustanoviti razinu svoga razvoja ili stagnacije u kontekstu svoga položaja u svekolikoj Božijoj Kreaciji. Jedan od tih kriterija jest i kvalitet bračnog života.
Sa stanovišta religije, preciznije kazano Islama, osoba koja u bračnom životu poštuje prava svoga bračnog druga i izvršava svoje bračne dužnosti, svrstava se u red najboljih ljudskih bića i obrnuto, osoba koja je nemarna prema pravima svoga bračnog druga, ubraja se u najgore ljude.
Božiji Poslanik je rekao: “Ženi koja je uzrok patnje svoga muža Bog neće primiti nijedno dobro djelo sve dok se ne promijeni prema njemu, pomažući mu i priskrbljujući njegovo zadovoljstvo. Taman kad bi takva žena čitav život provela u postu i ibadetu, kad bi roba oslobodila i sav svoj imetak na Božijem putu potrošila, opet bi bila prva od onih koji će ući u vatru (Džehennem).” Potom Poslanik nastavlja: “A ako je muž taj koji ugnjetava svoju ženu i ona zbog njega pati, i na njemu je isti takav teret odgovornosti i čeka ga ista patnja.” Poslanik na drugome mjestu kaže: “Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam, zaista, najbolji među vama prema porodici svojoj.”
Svi mi smo u mnogim sferama svoga života prihvatili da trebamo uložiti napor, energiju i vrijeme da bismo usvojili neke vještine, znanja i iskustva koja će nas učiniti uspješnim. Ali, ne znam kako ne shvatamo, bolje reći, kako još uvijek ne vjerujemo da je stupanje u brak jedan od najvažnijih događaja u našem životu i kako je bračni život jedan veliki životni ispit za čije uspješno savladavanje, također, treba imati određena znanja i vještine.
Neki mladi ljudi se boje razlika i neslaganja, te čim na samom početku braka uvide kako se u nečemu ne slažu sa svojim supružnikom, misle kako je nastupio “smak svijeta” i kako su “došli do zida”. Ali, ne treba se plašiti neslaganja i razlika, jer je to prirodna pojava u većini porodica. Kada dvoje ljudi, sa svojim osobenostima i karakternim razlikama, žive zajedno, mnoge njihove aktivnosti i odluke su zajedničke te je sasvim prirodno da se u nekim slučajevima ne mogu složiti. Dakle, neslaganje i razlike su prirodna pojava koje se ne treba bojati. Ono što nas treba zabrinjavati jest naš pristup neslaganju i razlikama. Problem većine mladih parova je upravo u tome što ne poznaju pravila i zakonitosti bračnog života te ne znaju kako se suočiti sa tim razlikama.
Neke od vještina zajedničkog života su posebno suptilne i svojevrsna su umjetnost. Te suptilne i tanahne niti koje zajednički život dvoje ljudi čine sadržajnijim i zdravijim su posebno osjetljive. Da bismo brak učinili uspješnim, moramo ih upoznati i, grubo kazano,  naučiti “njima rukovati”.
(Nastavlja se)

Piše Mohsen ABBASI VALADI

 

 
Odzivi Gospodaru PDF Ispis E-mail

Din-dušmani – prokleti da su – ne miruju. Nered i smutnju posvuda siju. Ne smijemo se zato uljuljati i zaboraviti u privremenom miru. Ne možemo se tješiti da je sve na dunjaluku prolazno, privremeno i varljivo. Istina jeste da je prolazan svaki zulum, ali pravovjerni ne smiju pasivno čekati da prođe. Moraju, i kada žive u miru ili izobilju, misliti na svoju braću i sestre siromahe, nevoljnike i stradalnike. Moraju se boriti protiv nepravde, zuluma, primitivizma, bijede, laži, licemjerja – srcem, riječju ili djelom – po hadisu Božijeg Poslanika


Prije selama u svakome namazu učimo, na posljednjem sjedenju, kur'ansku dovu: Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na dan kada se bude polagao račun! Vadžib nam je proučiti ovu dovu poslije salavata u kojima prizivamo milost Božiju našem poslaniku Muhammedu, a.s., i rodu njegovom, te Ibrahimu, a.s., i rodu njegovom. Na sedždi tri puta izgovaramo: Subhane Rabbije-l-a'la! – Slava neka je mome Gospodaru, Najuzvišenijem! Svjedočimo tako, trebali bismo, svoju potpunu pokornost Gospodaru.

 

Više...
 
U susret Ramazanu PDF Ispis E-mail

Vrijeme brzo prolazi; u izmjenama dana i noći u našem životu, prolazi naše djetinjstvo. Mladost prelazi u sredovječnost, a iz tog perioda prelazimo u period starosti. Prolazeći kroz ove životne periode , koje smo bogatstvo i koristi izvukli nasuprot života, koji je na izmaku? Između životnih tegoba i iskušenja, koja su nas dosta okupirala, koliko smo uspjeli sebe približiti Uzvišenom Allahu? Zar se istinski mir ne nalazi pod okriljem Božije pažnje? Razmislimo koliko smo svoja srca približili toj uzvišenoj pažnji?

Onda kada životne nedaće našu dušu napate i obvesele, mi smo u potrazi za prilikom da pronađemo izlaz iz tih problema i da iz svoje duše izbacimo nestrpljivost. Među tim danima, koji istovjetno prolaze , ukazuju se posebni sati i dani. To je mubarek mjesec Ramazan, kratak ali bereketan i hairli period. U ovom mjesecu imamo priliku da se približimo istinskom sebi i čistoj ljudskoj biti. Imamo priliku da iskusimo robovanje i da uradimo neke nove poteze.
Početak bilo čega može biti početak novog perioda u životu čovjeka. Poziv Uzvišenog Allaha da uđemo u mjesec Ramazan i okruženje prepuno duhovnosti i čistoće je pogodna prilika za promjene i nove početke. Čestitamo vam početak mjeseca Ramazana i ujedno ćemo ukazati na neke blagodati ovog mubarek mjeseca.

 

Više...
 
Utjecaj posta na zdravlje PDF Ispis E-mail

Utjecaji posta na zdravlje su brojni, naročito kada je u pitanju duhovno napredovanje čovjeka, a također ne treba zanemariti ni pozitivne aspekte posta na tjelesno zdravlje. Mudraci su rekli: „Post je zdravlje za tijelo, a snaga za dušu.“
U svojoj knjizi „Knjiga čišćenja“, Anatolij Malovičko kaže: “Nikakvo pročišćenje neće spasiti čovjeka od bolesti niti njegove skrivene snage probuditi, sve dok čovjek sebe ne prizna 'Božijom tvorevinom'. Pravo pročišćenje ne može ni da započne dok čovjek u sebi ne prihvati ideju Tvorca. Upravo je ta ideja osnova, temelj energoinformacijske obnove.“

Da bi čovjek doista mogao uzdizati svoj duh i čuvati svoje zdravlje, on mora poznavati sebe. Treba da je svjestan kako je savršeno stvoren, svjestan svojih organa koji besprijekorno obavljaju svoje funkcije da bi njegova zahvalnost Gospodaru bila izgovorena iz svijesti. E, da bi ti organi pravilno radili i služili čovjeku zadugo, potrebno je svoj apetit potčiniti moralnim i duhovnim silama. Jer, tijelo treba da bude sluga duši a ne obratno. Ne bi trebali dozvoliti da tijelo kontrolira našu dušu niti materijalnom svijetu dati prioritet. Duša mora biti odlučujući faktor koju će tijelo podupirati u njenim žudnjama i čežnjama. Stoga je važno ne dozvoliti tijelu da postavlja zahtjeve koji će štetiti duši i ometati je u njenim nastojanjima i ciljevima. Duša brže sazrijeva ukoliko istreniramo svoje tijelo, odnosno apetite i strasti da budu u dosluhu s duhovnim potrebama.

 

Više...
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 » > Kraj >>

Stranica 1 od 6

 


 


 



  • image
  • image
  • image
  • image
  • image